Aloe vera je biljka koja se koristi za liječenje opeklina i rana. Biljka je povezana s kaktusom i proizvodi dvije tvari koje se koriste, gel i lateks. Može se uzgajati kod kuće, a lišće se otvori i koristi izravno na opekline. Biljka je autohtona od subtropskih i tropskih područja u Južnoj Africi, Latinskoj Americi i Karibima. Bio je to jedan od najčešće korištenih lijekova u 18. i 19. stoljeću, prema Medicinskom centru Sveučilišta u Marylandu.
Imunološki sustav
Acemannan je ekstrakt šećera iz biljke aloje koji je odobren za veterinarsku upotrebu u liječenju mačje leukemije, navodi The Body, The Complete HIV and AIDS Resource. Međutim, iako je učinkovit na životinjama i u epruveti, nema nijedne zaključne studije koje bi pokazale da je acemannan učinkovit u jačanju imunološkog sustava kod ljudi. Studije koje su dovršene upotrebljavale su samo jedan kemijski spoj iz biljke, a neki biljci smatraju da bi upotreba cijele biljke pri proizvodnji proizvoda od aloje za unutarnju upotrebu bila korisnija. Neke studije koje je izvijestio Memorial Sloan Kettering Centar za rak sugeriraju da kemikalije sadrže neke imuno modulirajuće učinke koji mogu pomoći poboljšati funkciju imunološkog sustava u borbi protiv patogena i raka.
Dijabetes
Preliminarne studije izviještene na Medicinskom centru Sveučilišta u Marylandu ukazuju da sok aloe vere može pomoći u snižavanju razine glukoze u krvi kod ljudi koji pate od dijabetesa. UMMC je rekao da je potrebno još istraživanja kako bi se u potpunosti procijenila kako se ovaj dodatak može integrirati u protokole liječenja.
Zaštita jetre
Primjena Memorija Sloan Kettering, Memorija Sloan Kettering, zabilježila je blagodati za osobe koje pate od metastatskog karcinoma. To može biti zbog zaštitnog učinka koji aloja ima na jetru, ključni organ u metabolizmu lijekova za kemoterapiju i izlučivanje tih toksina. U studiji objavljenoj u "Pakistan Journal of Pharmaceutical Science" 2004. godine, istraživanje koje je vodio OE Etim, otkrilo je da ekstrakt lišća aloe vere ima zaštitni učinak na jetru kada je tijelo izloženo otrovnoj kemikaliji, lindanu. Prethodna obrada aloe verom smanjila je razinu serumskih markera enzima u jetri koji su prisutni u tijelu kada je jetra izložena toksinima koji se moraju eliminirati.
Probavni poremećaji
Sok od aloje koji se dobiva iz kože lista biljke aloje ima kemikalije koje su snažni laksativi, prema Medicinskom centru Sveučilišta u Marylandu. Te kemikalije mogu stvoriti bolne grčeve te se proizvod ne preporučuje koristiti kao laksativ zbog značajnih probavnih nuspojava koje slijede. Aloe lateks u soku uzrokuje gubitak kalija u stanicama koje oblažu crijeva. Uz stalnu uporabu kao laksativ, može izazvati neku vrstu paralize crijeva, prema MedlinePlus. Zbog toga je FDA 2002. Godine na tržište uklonila laksative koji sadrže ove kemikalije.
Zdravstveni rizici
Ako se uzima interno, aloe vera može uzrokovati neke neželjene zdravstvene probleme. Nacionalni centar za dodatnu i alternativnu medicinu izvještava da nuspojave mogu biti od blagih problema, poput proljeva i grčeva u želucu, do težih problema koji uključuju nizak šećer u krvi i mogući hepatitis. Nacionalni toksikološki program izvještava da je konzumacija aloe vere proizvela rak kod modela štakora, mada na ljudima nisu provedene takve studije u tom smislu. Nacionalna medicinska knjižnica Sjedinjenih Država izvještava da uzimanje interne aloe vere može dovesti do ozljeda jetre, često između 3 i 24 tjedna nakon konzumacije.
