Med i limun dvije su zdrave prirodne namirnice koje su u mnogim kulturama kombinirale nebrojene generacije. Kombinacija čistog, sirovog meda sa svježim limunovim sokom popularan je lijek za mršavljenje, mada postoje mnoge druge prednosti, uključujući poboljšanje vaše probave. Med i limun dijele neka ista svojstva koja pogoduju gastrointestinalnom sustavu, ali razlikuju se na druge načine, posebno slatko-kiselog ukusa.
Problemi s probavom
Loša probava ima niz uzroka, ali često uključuje nedostatak kiselosti u želucu. Iako fizička i kemijska probava hrane započinje u ustima, kiseli želučani sokovi neophodni su za daljnju razgradnju hrane prije nego što stigne u tanko crijevo. Infekcije želuca, koje često dovode do čira, smanjuju probavnu sposobnost i mogu uzrokovati nadimanje, nadutost i bolove u trbuhu. Crijevna upalna stanja, poput Crohnove bolesti i sindroma iritabilnog crijeva, također smanjuju probavu i apsorpciju, uzrokujući trbušne simptome. Svojstva meda i limuna pokazuju dobrobit cijelog probavnog trakta.
Svojstva limunskog soka
Limunov sok je vrlo kiseo, najviše zbog limunske kiseline koju sadrži. Kiselost limunovog soka može pomoći sposobnosti želučane kiseline da kemijski probavi hranu koja ne samo da osigurava više hranjivih tvari da apsorbiraju u vašim crijevima, već smanjuje i simptome probavne smetnje, nadimanje i žgaravicu, prema "Biochemistry of Human Nutrition". Limunov sok također pokazuje antimikrobna svojstva i bogat je izvor vitamina C koji se kombiniraju da bi se smanjila učestalost infekcija u vašem gastrointestinalnom traktu. Limunov sok sadrži i kalcij, magnezij i kalij. Nadalje, iako limunov sok doprinosi kiselosti želuca, on zapravo ima alkalizirajući učinak na vašu krv i druga tkiva, što potiče imunitet i obeshrabruje širenje mnogih vrsta mikroba.
Svojstva meda
Med je također antimikrobno sredstvo, uglavnom zbog enzima koji može proizvesti male količine vodikovog peroksida, prema "Nutricional Sciences". Kao takav, med se učinkovito koristi za liječenje manjih vanjskih posjekotina, ogrebotina, ožiljaka i akni, iako zadržava ista svojstva kada se jede i može ublažiti neke oblike gastritisa. Vrste meda uvelike se razlikuju po antimikrobnoj snazi, a za novozelandski grm Manuka kaže se da daje najsnažnije rezultate, kako je objavljeno u "Medicinskom bilju". Osim toga, med pokazuje antioksidacijska svojstva koja mogu uništiti slobodne radikale koji su povezani s propadanjem tkiva i rakom. Antioksidanti doprinose gastrointestinalnom zdravlju uklanjanjem slobodnih radikala, smanjujući upalu i kemijski mijenjajući toksine. Tamniji med obično posjeduje više antioksidativnih svojstava od lakših sorti.
Miješanje meda i limuna
Med i limun posjeduju antimikrobna i antioksidativna svojstva, a dobri su izvori hranjivih sastojaka, mada neki smatraju da je med previše sladak da bi ga jeo, a limunov sok previše kiseo. Dobro je rješenje miješati ih zajedno u vodi, iako "Recept za prehrambeno liječenje" upozorava da ne koristite kipuću vodu jer će umanjiti aromu, okus i hranjivu vrijednost meda. Bolji pristup je korištenje lagano tople vode za otapanje meda prije dodavanja limunovog soka. Omjer koji se ponekad koristi je 1 žličica sirovog meda i 2 žličice limunovog soka u 8-inčnoj čaši tople vode. U čaj se mogu dodati i med i limun, ali tanini i kofein u listovima crnog čaja mogu dovesti do probavnih smetnji.
