Niski mišićni tonus, poznat i kao sindrom diskete ili hipotonija, razvojni je poremećaj koji se javlja kod beba i djece i može uzrokovati ozbiljna kašnjenja u koordinaciji, snazi i kretanju. Može koegzistirati s mišićnom slabošću, poteškoćama u disanju i govoru, kao i slabim refleksima. Ovo stanje dovodi dojenčad u obliku "krpe-lutke", u kojem im udovi vise, a imaju malo ili nikakvu kontrolu nad glavom. Ponekad se nizak tonus mišića može sam poboljšati bez ikakvog tretmana, ali tretmani su često potrebni.
Liječenje temeljnog uzroka
Jedan od prvih načina za početak liječenja niskog mišićnog tonusa je dijagnosticiranje bilo kojeg osnovnog stanja koje bi moglo uzrokovati hipotoniju. Uvjeti poput Downovog sindroma, cerebralne paralize, mišićne distrofije, Tay-Sachsove bolesti ili Prader-Willi sindroma mogu uzrokovati hipotoniju kao i okolišni čimbenici, traume i genetski poremećaji, prema Nacionalnom institutu za neurološke poremećaje i moždani udar. Jednom kada se otkrije osnovno stanje, liječenje može započeti. Tretman se razlikuje ovisno o težini niskog mišićnog tonusa, djetetovoj dobi i ima li dijete druga stanja, poput cerebralne paralize.
Tjelesna aktivnost
Dječja aktivnost
Bebe moraju biti aktivne za izgradnju mišića. Zasluge: OtmarW / iStock / Getty ImagesDojenčad i bebe sa niskim mišićnim tonusom mogu trebati senzornu stimulaciju kako bi im se pomoglo da se upoznaju sa svojim tijelima i osposobe živce i osjetila. Bebe se trebaju dulje vrijeme stavljati na trbuhe kako bi im se pomoglo u izgradnji mišića vrata i leđa. Također, terapija za novorođenčad uključuje uključivanje u različite položaje za igru kako bi se povećala snaga i izbjeglo spljoštavanje stražnjeg dijela lubanje u razvoju.
Fizikalna terapija
Fizikalna terapija može koristiti djeci s hipotonijom poništavanjem učinaka stanja. Terapija uglavnom cilja simptome hipotonije i može poboljšati vještine malih mišića, a istovremeno izgraditi mišiće po cijelom tijelu. Terapeuti mogu koristiti tehnike masaže i vježbe jačanja za poboljšanje mišićne vještine. Za optimalnu terapiju neka djeca trebaju potražiti druge stručnjake, poput dječjih ortopeda, neurologa, oftamologa ili gastrointestinalnih liječnika.