Prvi lijekovi protiv tuberkuloze razvijeni su prije 70 godina i unatoč značajnom padu broja zaraženih ljudi, tuberkuloza, zarazna bolest s više organa i dalje pogađa 2 milijarde ljudi širom svijeta. 2009. godine prouzročila je smrt 1, 7 milijuna ljudi. U Sjedinjenim Državama bolest pogađa uglavnom rizične skupine, poput HIV pozitivnih pojedinaca, beskućnika i onih koji su putovali u endemska područja. Protokoli za liječenje tuberkuloze uključuju kombinaciju nekoliko lijekova koji ciljaju bakterije, kao i vitamin B-6, koji sprječava štetne učinke jednog od lijekova protiv tuberkuloze.
Liječenje tuberkuloze
Do 1940. godine nije postojalo određeno liječenje tuberkuloze. 1944. prve studije pokazale su da je streptomicin učinkovit u liječenju eksperimentalne tuberkuloze kod životinja. Godine 1952., pronađeno je da je izoniazid učinkovit i protiv tuberkuloze. Danas se koristi kombinacija više lijekova protiv tuberkuloze da se spriječi razvoj bakterijske rezistencije na lijekove protiv tuberkuloze. Lijekovi koji se rutinski koriste su izoniazid, rifampin, pirazinamid i etambutol ili streptomicin.
Manjak izoniazida i vitamina B-6
Ubrzo nakon što je izoniazid primijenjen u liječenju tuberkuloze, istraživači su primijetili da neki pacijenti razvijaju perifernu neuropatiju. Karakteriziralo ih je simetrično drhtanje na rukama i nogama što je opisano kao "distribucija čarapa-rukavica". Ova neuropatija je bila teža u bolesnika koji su primali veće doze izoniazida. U kasnijim fazama, neuropatiju je karakterizirala i bol koja uključuje mišiće i kosti. 1954. godine, Biehl i Vilter sa Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Cincinnatiju istraživali su izlučivanje mokraće iz skupine B vitamina iz urina kod pacijenata koji su primali izoniazid. Otkrili su povišenu razinu piridoksina, koji se također naziva vitamin B-6, a koji su bili izraženiji u bolesnika koji su uzimali visoke doze izoniazida. Ovo sugeriše da izoniazid uzrokuje nedostatak vitamina B-6, koji se klinički prikazuje kao periferna neuropatija.
Vitamin B-6
Vitamin B-6 neophodan je za mnoge biokemijske procese. Važan je faktor u metabolizmu glukoze, lipida i bjelančevina, kao i u stvaranju hemoglobina, bjelančevina u crvenim krvnim stanicama koje su ključne za prijenos kisika iz pluća u periferne organe. Važno je da vitamin B-6 također igra kritičnu ulogu u sintezi nekoliko molekula živčanog sustava, poput histamina, serotonina, dopamina ili gama-aminobuterne kiseline.
Vitamin B-6 sprječava neuropatiju izazvanu izoniazidima
1967. godine Beggs i Jenne iz Medicinskog centra VA u Minneapolisu u Minnesoti pokazali su da postoji konkurentski odnos između izoniazida i vitamina B-6 te da se te dvije molekule međusobno izmjenjuju u biokemijskim reakcijama. Danas se neuropatija sprječava vitaminom B-6 koji se rutinski daje u dozi od 10 do 50 mg dnevno tijekom liječenja tuberkuloze. Ovo se posebno koristi kod pacijenata visokog rizika za razvoj neuropatije, poput bolesnika s dijabetesom, trudnica i dojilja, bolesnika s neuhranjenošću ili alkoholizmom ili sindromom stečene imunodeficijencije.
