Izoflavoni, kojih ima u izobilju u sojinim proizvodima, navodno imaju brojne zdravstvene koristi, uključujući zaštitu od raka dojke i prostate, simptome menopauze, srčanih bolesti i osteoporoze. Međutim, mnogo polemike okružuje potrošnja visokih razina izoflavona, jer djelotvornost i sigurnost izoflavona iz soje još nisu utvrđene. Posebno nas zanima i zabrinjava činjenica da je kemijski sastav izoflavona sličan estrogenu, a izoflavoni imaju estrogeno djelovanje. To je rečeno, prema Američkoj udruzi za srce, hrana koja sadrži izoflavone je korisna jer sadrži bogato polinezasićenim masnoćama, vlaknima, vitaminima i mineralima i osigurava povećan unos prehrambenih proteina, uz smanjenje opasnih zasićenih masti i nepotrebnog unosa ugljikohidrata iz konzumacije praznih kalorija.
Sojin protein
Izoflavoni, snažne fitoestrogene kemikalije koje se nalaze u biljkama soje, a koje djeluju poput estrogena u ljudskom tijelu, prevladavaju u sojinoj hrani nego u bilo kojoj drugoj hrani. Prepoznati po njihovim potencijalnim zdravstvenim koristima, sojini proteini ili sojini orasi sadrže najviše izoflavona bilo koje hrane. Prema Institutu Linus Pauling, "dijeta bogata sojom ili proizvodi koji sadrže soju izgledaju sigurni i potencijalno korisni", a samo 3, 5 unce sojinog proteina sadrži 102 miligrama izoflavona. Iako do danas nisu uspostavljeni zahtjevi dnevnog unosa za izoflavone, Nacionalni zavodi za zdravstvo preporučuju najmanje 25 grama sojinog proteina dnevno za sprečavanje srčanih bolesti. Obilni ili slani, sojini orašasti plodovi čine odličan zalogaj, a mogu se koristiti u salatama ili drugim jelima.
Mišo
Miso je japanska mješavina fermentirane kuhane riže, ječma, soje i soli koja čini ljuti umak, namaz ili juhu. Samo 1/2 šalice misoa sadrži 59 miligrama izoflavona, što je samo soja. Miso je osnovna hrana u japanskoj kulturi. Kao namaz, miso se može koristiti s pitama ili krekerima, ili čak svježim povrćem. Miso je zgušnjivač ili baza juhe, te daje dodatnu hranjivost i okus. U Japanu i Kini unos izoflavona daleko prevazilazi onaj u SAD-u; oni konzumiraju 25 miligrama do 50 miligrama dnevno, dok u SAD-u konzumacija izoflavona iznosi samo 2 miligrama dnevno.
Edamame i ostali proizvodi od soje
Kuhani soj također je bogat izvor izoflavona, jer porcija od 1/2 šalice daje 47 miligrama izoflavona. Jednostavna za pripremu, kuhana soja ili edamame, mogu se poslužiti na bilo kojem obroku ili za užinu. Ostala hrana bogata izoflavonima i sojinim proteinima uključuje tofu, koji se lako koristi u povrću i u juhi; sojin maslac za širenje na pita i kruh; i sojini hamburgeri za roštilj.
