Biljni ginseng postoji kao tri različite vrste: orijentalna, američka i sibirska. Orijentalni, ili panax ginseng, uzgaja se uglavnom u Kini i Koreji, gdje se sakuplja radi svog korijena. Kineski korijen ginsenga suši se prirodno i poprima bjelkastu boju, dok se korejski korijen ginsenga tretira drugačije i poprima crvenkastu boju, zbog čega se ponekad naziva i "crvenom panaksom". Sibirska sorta nije istinski ginseng, već je daleki rođak vrsta panax. Svi ginsenzi se koriste medicinski, obično u nastojanjima da se poveća energija i pojača vitalnost. Prije početka uzimanja bilo kakvih novih dodataka savjetujte se s liječnikom.
Povijest
Ginseng se koristi bezbroj generacija, posebno unutar protokola tradicionalne kineske medicine. Ime potječe iz Kine i znači "čovječja biljka", jer korijen ginsenga nalikuje ljudskom obliku, kako je citirano u "Kompletnoj knjizi kineske medicine". Stari Grci su kasnije dodali latinski prefiks panax, koji je izveden iz riječi panacea, ili "lijek-sve". Obje su se drevne kulture oslanjale na korijen ginsenga za ublažavanje različitih stanja, ali na to su gledali uglavnom kao tonik za povećanje vitalnosti. Sibirski ginseng uzgaja se uglavnom u istočnom Sibiru i u moderno doba označen je kao ginseng uglavnom u marketinške svrhe.
Korejski ginseng
Korejski ginseng smatra se najmoćnijom i najpopularnijom sortom na svijetu, a procjenjuje se da 6 milijuna američkih korisnika koji su ga barem jednom isprobali, navodi "Put kineskih biljaka". U tradicionalnoj kineskoj medicini vjeruje se da crveni panaks potiče yang energiju, što poboljšava cirkulaciju, povećava protok krvi, revitalizira tijelo i pomaže oporavku od slabosti nakon bolesti. U Aziji se redovito uzima crveni panaks radi povećanja vitalnosti i izdržljivosti, poboljšanja radne učinkovitosti, borbe protiv umora, jačanja imunološkog sustava i poboljšanja libida. U zapadnim se zemljama uzima sporadično kao energetski poticaj, iako je pregledni članak objavljen u izdanju „Fitoterapijskog istraživanja“ iz 2005. godine zaključio da biljni adaptogenovi, poput ginsenga, mogu koristiti ljudima s dijagnozom fibromijalgije, sindromom kroničnog umora, depresijom i Alzheimerova bolest smanjenjem razine boli, pojačavanjem energije i kognicije i obnavljanjem ciklusa spavanja. Korejski ginseng se ubire nakon šest godina, u koje vrijeme se suši prije pare. Ovaj postupak stvara crvenkasto smeđe korijene i čuva biljke aktivne spojeve, nazvane ginsenozidi.
Kineski ginseng
Glavna razlika između korejskog i kineskog ginsenga je potencija. Kineski ginseng ima blaži učinak pojačavanja energije, pa se smatra da je pogodniji za malu djecu, starije i vrlo bolesne, kako se navodi u "Kineskoj biljnoj medicini: Materia Medica". Kineski ginseng uglavnom se proizvodi u Mandžuriji i obično je bijele boje, jer se korijenje suši na suncu. Proces sušenja razgrađuje enzime koji smanjuju potenciju korijena. Uzgaja se četiri do šest godina prije berbe.
Sibirski ginseng
Sibirski ginseng, odnosno Eleutherococcus senticosus, zapravo nije ginseng, već je drugačija vrsta koja je preimenovana u ginseng, najvjerojatnije iz marketinških razloga i radi povećanja prodaje. Sibirska sorta ima drvenasto korijenje umjesto mesnatih, a oni sadrže eleutherozidne spojeve umjesto ginenozida, kako se navodi u "Medicinskom bilju". Eleutherosidi su različite vrste adaptoggena, iako još uvijek imaju svojstva pojačanja energije. Sibirski ginseng manje je moćan od azijskih sorti, posebno crvene panax, i nije ni približno tako dobro proučen.
