Genetski modificirani organizmi ili GMO organizmi su čija se genetska struktura umjetno izmijenila postupkom poznatim kao rekombinantna DNK tehnologija. Prema projektu Ljudski genom, GMO nastaju kada znanstvenici biraju određene gene unutar jednog organizma i ubacuju ih u drugu vrstu. Znanstvenici uglavnom dizajniraju GMO kako bi prenijeli neku vrstu poboljšanja ili koristi za organizam. Genetske modifikacije su se široko koristile u posljednja dva desetljeća u raznim industrijama.
Poljoprivreda
Biljne kulture, uključujući žetvu hrane i vlakana, bile su podložne nekoliko vrsta genetskih preinaka. Geni koji se koriste za povećanje prinosa uključuju one koji prenose sušu, štetočine i otpornost na bolesti. Genetski modificirano sjeme uzgaja se u SAD-u od 1996. godine, a trend korištenja sjemena GMO-a neprestano raste. Prema web stranici GMO Compass, u 2009. više od 88 posto usjeva kukuruza, soje i pamuka proizvedenih u SAD-u genetski je modificirano.
GMO životinje često su viđene i u poljoprivredi. Geni za povećanu proizvodnju mlijeka i jaja, otpornost na bolesti i veće mesne udjele su među onima koji su uvedeni u ovu populaciju.
Lijek
Pojava genetske modifikacije preobrazila je polje medicine. Prema Institutu za tradicionalnu medicinu, jedna od prvih primjena genetske modifikacije bilo je stvaranje bakterijskog soja sposobnog stvarati ljudski inzulin. Inzulin, hormon koji nedostaje ljudima s dijabetesom, prethodno je izoliran iz svinjskog gušterače. Rekombinantni inzulin nudi brojne prednosti u odnosu na svinjski inzulin, uključujući uštedu troškova, manje alergijskih reakcija i zaustavljanje prakse eutanaziranja svinja na svoj inzulin. Ostali primjeri GMO-a koji se koriste u medicini uključuju farmaceutska sredstva proizvedena u ovčjem mlijeku i cjepiva uzgojena u pilećim jajima.
Bioremedijacija
Bioremedijacija opisuje svaki postupak pomoću kojeg se živi organizmi koriste za čišćenje kontaminirane zemlje ili vode. Bioremedijacija uglavnom koristi mikroorganizme, male bakterije i kvasce, koji gutaju onečišćujuće tvari na određenom mjestu i čine ih inertnim u staničnim metaboličkim procesima. Iako je svakako korisno, bioremedijacija je imala ograničenu upotrebu jer organizmi moraju biti sposobni preživjeti i doista napredovati u kontaminiranom okolišu kako bi mogli obavljati svoj posao. Prema web stranici BioBasics, faktori koji utječu na njihov opstanak mogli bi uključivati temperaturu, pH, razinu kisika i hranjive tvari. Genetička modifikacija omogućuje inženjering bakterija koje će biti robusne unutar određenog okoliša, umetanjem gena koji će osigurati njihov opstanak.
