Stoljećima se biljni čajevi koriste za svoja ljekovita svojstva. Tradicionalno se izlijevaju kipućom vodom preko lišća, korijenja, sjemenki ili kore biljke. Biljni čajevi nisu isto što i crni ili zeleni čaj - koji potječu od određene biljne vrste poznate kao Camellia sinensis. Biljni čajevi mogu se izrađivati od velikog broja biljaka, s nizom reklamiranih zdravstvenih koristi povezanih sa specifičnom biljkom koja se koristi u čaju. Poznato je da neki biljni čajevi, poput maslačka, konjskog repa, koprive i peršina uklanjaju višak tekućine putem mokrenja, slično postupcima diuretika ili vodenih pilula.
Čaj od maslačaka
U članku objavljenom u časopisu "Integrativna i komparativna biologija" u kolovozu 2015. objavljeno je da je poznato da 85 vrsta biljaka ima diuretičko djelovanje. Zbog toga se smatra da nekoliko biljnih čajeva ima diuretičke učinke. Čaj maslačka je jedan takav čaj, s dugom poviješću korištenja za liječenje problema s jetrom, žučnim mjehurima i probavom te za uporabu kao diuretik. U maloj studiji objavljenoj u časopisu "Journal of Alternative and Complementary Medicine", istraživači su dali dobrovoljcima ekstrakt lista maslačka i izmjerio količinu urina izlučenog nakon konzumacije. Svih 17 volontera pojačalo je mokrenje unutar 5 sati nakon konzumiranja ekstrakta. Kao i kod većine biljnih proizvoda, potrebno je više istraživanja kako bi se razumjela učinkovitost čaja od maslačaka, uključujući pitanja doziranja i sigurnosti.
Čaj od konjskog repa
Horsetail, korov koji ne cvjeta usko povezan sa paprati, je biljka koja se od davnina koristi kao lijek, a tradicionalno se koristi i kao diuretik. Izvješće iz ožujka 2014. objavljeno u "Komplementarnoj i alternativnoj medicini utemeljenoj na dokazima" ispitalo je volumen urina kod 36 zdravih muškaraca dobrovoljaca nakon što su osigurali naizmjenično liječenje Equisetum arvense, ili ekstraktom hmelja, placebom i hidroklorotiazidom - uobičajenim diuretikom. Istraživači su zaključili da je ekstrakt konjskog repa jednako učinkovit kao hidroklorotiazid. Autori studije predlažu da su mnogi spojevi ove biljke povezani s blagim diuretičkim djelovanjem, no s obzirom da se u ovoj studiji koristio ekstrakt komorača, a ne čaj, učinkovita doza čaja od komorača nije poznata.
Čaj od koprive i peršina
Kopriva sa šljokicama, poznata i pod nazivom Urtica dioica, koristi se kao ljekovita biljka od srednjovjekovnog razdoblja u Europi, gdje se koristila kao diuretik. U studiji na štakorima objavljenoj u broju za "Journal of Ethnopharmacology" za novembar 2000. godine, istraživači su potvrdili diuretski učinak ove biljke, ali također su naveli da visoke doze mogu imati štetne učinke. Peršin je još jedna biljka koja se koristi u čaju i natapa se da ima diuretski učinak. Studija o štakorima objavljena u časopisu "Journal of Ethnopharmacology" za ožujak 2002, potvrdila je značajno povećanje količine urina kad su štakori dobili ekstrakt sjemena peršina. Za dodatne biljne čajeve također se tvrdi da imaju diuretičke učinke, mada su u mnogim slučajevima istraživanja o djelotvornosti i sigurnosti ovih biljaka ograničena ili uopće ne postoje.
Crni i zeleni čaj
Za razliku od biljnih čajeva, koji su obično bez kofeina, crni i zeleni čaj prirodno sadrže kofein. Uvriježeno mišljenje je da pića koja sadrže kofein dehidriraju ili imaju učinak sličan diuretiku. Međutim, ovaj zaključak proizlazi iz istraživanja u kojem su davane velike doze kofeina odjednom, s razinom kofeina mnogo većom od prirodnih količina koje se nalaze u čaju. Pregled objavljen u srpnju 2006., "Europski časopis za kliničku prehranu", zaključio je da konzumiranje kofeina iz čaja neće izazvati učinak sličan diuretiku, osim ako količina koja je konzumirana u jednom sjedenju iznosila više od 300 mg kofeina - količina u 6 do 7 šalica čaja.
Upozorenja
Kod većine ljudi šalica biljnog čaja - čak i ako se smatra blagim diuretikom - neće imati štetne učinke. Međutim, diuretici na recept obično se koriste za uklanjanje tijela viška tekućine kako bi se liječili stanja poput kongestivnog zatajenja srca, visokog krvnog tlaka i nekih vrsta bubrežnih i jetrenih bolesti. U tim slučajevima, učinkovitost i sigurnost diuretskog lijeka je od presudne važnosti, pa se ne preporučuje korištenje biljnih terapija kao zamjena. Biljne terapije nisu regulirane jednako kao lijekovi, a o interakcijama s lijekovima ili štetnim učincima u većini slučajeva malo se zna. Prekomjerni gubitak tekućine od diuretika može riskirati dehidraciju i neravnotežu elektrolita, što može biti opasno po život. Ako imate zadržavanje tekućine i želite razmisliti o upotrebi biljnog čaja za liječenje ovog stanja, prvo razgovarajte s liječnikom o rizicima i koristima.
Recenzirao Kay Peck, MPH RD
