Dijabetes melitus je metabolički poremećaj u kojem neadekvatna proizvodnja hormona inzulina ili otpornost na njegovo djelovanje u tijelu može dovesti do visoke razine šećera u krvi. Inzulin je potreban da bi šećer ušao u stanice tijela, gdje se koristi za energiju. Kad šećer ne može ući u stanice, on ostaje u krvi na visokoj razini. Komplikacije dijabetesa nastaju uslijed dugotrajne izloženosti visokom šećeru u krvi. Na kardiovaskularni, živčani, vidni i mokraćni sustav najčešće utječu kronično visoki šećeri u krvi.
Kardiovaskularni sustav
Kardiovaskularni sustav uključuje srce i krvne žile. Visoki šećer u krvi i povećana razina masnoće u krvi koja se obično nalazi kod osoba s dijabetesom pridonose masnim naslagama koje se nazivaju plakovi na unutarnjim zidovima krvnih žila, što izaziva upalu. To dovodi do smanjenog protoka krvi i stvrdnjavanja krvnih žila zvanih ateroskleroza. Visoki šećer u krvi također rezultira glikacijom, pri čemu se šećeri pridaju proteinima, čineći ih ljepljivima. To se događa na proteinima koji se nalaze u krvnim žilama, što također rezultira upalom. Kada se to dogodi u srcu, to može dovesti do kardiovaskularnih bolesti. Prema izvješću američke udruge za 2016. godinu, 68 posto ljudi s dijabetesom starijim od 65 godina umire od srčanih bolesti.
Živčani sustav
Oštećenja živaca koja se nazivaju dijabetička neuropatija uobičajena su kod osoba s dijabetesom. Obično se simptomi pojave nakon nekoliko godina, ali mogu biti prisutni i kada se dijagnosticira dijabetes, budući da bolest možda ostaje neotkrivena dugi niz godina. Oštećenje dijabetičkih živaca poznato kao periferna neuropatija najčešće je u nogama i stopalima. Prema izjavi američke udruge za dijabetes iz 2005. godine, do 50 posto oboljelih od dijabetesa ima perifernu neuropatiju. Obično započinje kao utrnulost ili peckanje koje napreduje gubitkom boli i percepcije vrućine i hladnoće u stopalima ili rukama, što otežava osjetiti ozljedu. Druga vrsta oštećenja živaca nazvana dijabetička autonomna neuropatija utječe na živce koji reguliraju srce, krvne žile i probavni i drugi sustav. Ovo stanje može dovesti do problema s krvnim tlakom, srčanim ritmom i probavom, između ostalog.
Vizualni sustav
Centri za kontrolu i prevenciju bolesti navode da je u 2005. do 2008. 28, 5 posto odraslih s dijabetesom starijim od 40 godina imalo dijabetičku retinopatiju. Ovu bolest očiju uzrokuje visoka razina šećera u krvi što dovodi do oštećenja krvnih žila i istjecanja tekućine u dijelu oka, koji osjeti vid, nazvanom mrežnica. Dijabetički makularni edem je komplikacija dijabetičke retinopatije u kojoj je zahvaćen centar mrežnice, koji je odgovoran za detaljan vid. Ovi uvjeti mogu na kraju dovesti do sljepoće. Visoki šećer u krvi također može dovesti do povećanog rizika od katarakte i glaukoma. Ovi se očni poremećaji javljaju ranije i češće kod osoba s dijabetesom, u usporedbi s onima koji nemaju bolest.
Mokraćni sustav
Godine 2011. CDC je izvijestio da je dijabetes bio glavni uzrok zatajenja bubrega u 44 posto ljudi s novo dijagnosticiranim stanjem. Visoka razina šećera u krvi može oštetiti bubrege. Rezultat je bolest poznata kao dijabetička nefropatija koja na kraju može dovesti do zatajenja bubrega. Visoka razina šećera u krvi u početku oštećuje krvne žile u bubrezima. Kako dijabetička nefropatija napreduje dolazi do zadebljanja bubrežnog tkiva i ožiljaka. Kad su bubrezi oštećeni, ne mogu pravilno filtrirati krv. Zbog toga dolazi do nakupljanja otpada i tekućine u krvi i istjecanja važnih proteina iz krvi u mokraću.
